Preteče sintezu antitijela l-lanca. Ekstrapeptidy i njihova funkcija
Prekursora L lanac može se otkriti u sustavu bez stanica koja sadrži polyribosomes iz MOPC 21 stanicama, a u sustavima koji sadrže mikrosoma (Milstein npr. a., 1972) ili žaba oociti (Faust npr. a., 1974), otkrivena je samo za odrasle, L-lanac. Tako, pretvorba prekursora u L lancu, vjerojatno je funkcija endoplazmatski retikulum. Nedavno je sinteza prekursora L-lanac nije mogao prepoznati i cijele stanice (Schmeckpeper npr. A., 1975).
trenutno, istražuju Struktura nekoliko prekursora. Usporedni veličine i djelomične sekvence aminokiselina u NH2-terminalne ekstrapeptidah prekursora lakih lanaca imunoglobulina (Burstein e. A., 1976- Burstein, Schechter, 1976) su prikazani u nastavku.
Pokazalo se da oni sadrže 19 ili 20 aminokiseline više od zrele L-tsepi- NH2-terminalne amino kiseline metionina. Karakteristika svih NH2-terminalne ekstrapeitidov je visok sadržaj hidrofobne aminokiseline (50-70%), što omogućuje njihovu izražen hidrofobni karakter. Tako, u ekstrapeptidah L-lanac SIDS SIDS 63 i 321 ima dva leucin trojke u MOPC 41 ima kvadriplet i MOPC 104E-5 tijesno razmještenih ostataka amino kiseline. Važno je napomenuti da su podaci nedavno su dobiveni koji omogućuju da se pretpostaviti postojanje dodatnog peptida, kao i na COOH koitse L lanca (Schechter e. A., 1975), ali to je neizvjesna.
Poznato je da L-lanac SIDS SIDS i 63 321 su istom podskupine, i njihove V-regije se razlikuju samo 8 aminokiselina ekstrapeptidy 111. Prema tome, ti se krugovi su jednaki ili barem vrlo slični. Nasuprot tome, L-DITS MOPC 41 pripada sljedeću podskupinu kappa lanaca razlikuju se u njihovim V-područja iz L-tseiey MOPC 63 i 321 MOPC na 46 i 48%, odnosno, i njihove ekstrapeptidy razlikuju od MOPC ekstrapeptidov 63 i MOPC 321 40 %. Značajne razlike (ne manje od 7 aminokiselina od 20) su također opažena između ekstraneptidami kapa i lambda lanci. U isto vrijeme, to očito može predvidjeti da L-ekstrapeptidy tseney Nors 2020 razlikuju od L-lanaca MOPC 104E samo dvije aminokiseline V-regije bit će identične.
Prisutnost metionina tek na kraju prekursor-NH2 L-lanac, ukazuje na to da te molekule mRNA izravni produkt translacije, počevši od njegove krajnje 5`. To potvrđuje i činjenica da je mRNA bez 5`-koitsa, u sistemu bez stanica ne emitira (Matthyssens e. A., 1976- Shimotohno e. A., 1977). Svi ovi uzeti zajedno ukazuje na to da NH2-terminalni dio je ekstrapeptid V-područja, te da, posljedično, V-gen duže od prethodno predviđa.
funkcije ekstrapeptidov još uvijek nejasno. Nisu se sastoje u davanju sintetiziranog lanaca interakciju s membranama endoplazmatski retikulum, a možda i na površini stanice. Ako je potonje istina, onda ekstrapeptidy može poslužiti dodatni mehanizam prepoznavanja. S druge strane, u skladu s podacima Milstein et al (Milstein npr. A., 1972) u mikrosomalnog membranu sadrži enzim za cijepanje ekstrapeptidy brzo. To znači da oni igraju ulogu samo u početnim fazama lanaca vektor za prijenos u mikrosomalnih mjehurići.
Očito, to bi trebalo očekivati NH-terminal za detekciju ekstrapeptidov i H lanci. Naznake za to je otkriće neobične peptida u H-lanca IgA lambda tipa (Barstad npr. A., 1974). i IgG3 (Dammaco npr. a., 1972).
izuzetno zanimljiva To bi također provjeriti da li postoje ekstrapeptidy ne samo mielompyh, ali u normalnim imunoglobulina i antitijela, te da li se razlikuju protutijela s različitim specifičnostima. Do sada je istražen samo jedan mijeloma proteina iz aktivnosti protutijela - MOPC 104E.
Sve navedeno upućuje na to da mRNA prijevod u sustavima vitro bez stanica dovela je do otkrića prethodno nepoznatog fazi sinteze imunoglobulina i postavlja niz novih pitanja od strane istraživača.
- Klasa imunoglobulina. Struktura imunoglobulinskih lanaca
- Lakih lanaca imunoglobulina. organizacija imunoglobulina
- Kontrola obrazovanje lakih lanaca imunoglobulina. Geni lakih lanaca antitijela
- Lokalizacija gena lakih lanaca antitijela. Razlozi za varijabilnost lakih lanaca
- Varijabilne regije lakih lanaca antitijela. gena za varijabilne regije
- Osvijetliti imunoglobulinskih lanaca. Ekstrauchastki antitijela
- Translocon imunoglobulini. Kombiniranje v- i geni antitijela
- Vezivanja VH imunoglobulinski geni. Kromosom genima antitijela
- Razlike varijabilnih regija antitijela. Varijabla imunoglobulin podgrupa
- Kompleks sinteza Poliribosomny protutijela. RNA uključeni u sintezu antitijela
- Formiranje lanaca imunoglobulina. Suvišak antitijela sinteza l lanci
- Metode za izolaciju polyribosomes. Dimenzije polyribosomes sintetizirati antitijela
- Sinteza imunoglobulina teških i lakih lanaca. Jednolika sinteza teške i lake lance antitijela
- MRNK je uključen u sintezu antitijela. Metode studiranja mRNA
- Svojstva protutijela mRNA. MRNK struktura imunoglobulina
- Prijevod mRNA. Značajke mRNA prijevoda iz sintezu antitijela
- Plazmi miševa tumora. Polyribosomes uloga u biosintezi imunoglobulina
- Hibridizacija mRNA i DNA antitijela. Lokalizacija V- i geni u genomu imunoglobulina
- Sastavljanje antitijela. dopunjavanje imunoglobulina
- Izlučivanje imunoglobulina. Faze izlučivanja protutijela
- Obrazovanje prekursorima limfocita. Lezije matičnih stanica